Optimizacija vs. maksimizacija profita

Kao i u svakodnevnom privatnom životu, tako i an fakultetu susrećemo se sa mnogim raspravama i detabama. Ovaj put se debatiralo u sklopu kolegija Društvena odgovornost poduzeća te su dva tima predstavljala tezu optimizacija ili maksimizacija. Prema našem mišljenju, tim koji je predstavljao tezu optimizacije profita je pobijedio na debati jer je jasnije objasnio tezu i dao konkretnije argumente od tima koji je zastupao maksimizaciju profita.

Neki od argumenata koje su istaknuli bili su održivi razvoj i poslovanje na dugi rok, stabilnost, te odnos s dobavljačima i klijentima. Naglasili su da je optimizacija profita najlakše održiva kroz konstantno ulaganje u zaposlenike. Zbog ograničenosti resursa i konstantnih promjena na tržištu zaposlenici predstavljaju najveće bogatstvo poduzeća. Njihovim konstantnim obrazovanjem povećava se i njihova vrijednost za poduzeće jer mogu obavljati više poslova, stječu veća znanja, dobijaju osjećaj veće važnosti za poduzeće, a poduzeće ne mora stalno tražiti nove zaposlenike. Tako se stvara i kohezija među zaposlenicima, smanjuje se njihova odsutnost s posla, povećava produktivnost što je još jedan način na koji poduzeće optimizira profit. Na dugi rok to znači zaposlenike koji su navikli na stalne promjene, iako promjene koje su skoro svakodnevne i relativno male što omogućuje poduzeću da lakše provodi promjene, izbjegavajući velike i nagle izmjene što bi dovelo do velikog šoka, vrlo lako moguće i pada profita samog poduzeća. Ono štu su kolege točno istaknuli jest da zaposlenici u koje se ulaže i u koje se vjeruje uvijek daju više jer znaju da se njihov rad i trud cijeni, te da su važan dio organizacije. Osim toga spomenuto je kako statistike pokazuju da 78% europskih potrošača smatra da je priklonjenost DOP-u važan kriterij pri odabiru proizvoda u poduzeću Također, 50% europskih i 61% američkih investitora odlučilo je da neće uložiti kapital ili će smanjiti svoje ulaganje u društveno neodgovorne kompanije. Da bi se investitorima olakšala procjena prihvaćenosti koncepcije DOP-a u nekom poduzeću razvijeni su DowJones Sustainability Group index i Domini 400 Social Indexs”.
Drugi argument se odnosio na dostavljače i ostale poslovne partnere. Postavlja se pitanje bi li optimizacija profita značila najbolji omjer uloženog i dobivenog, npr. da organizacija potpiše ugovor s dobavljačima koji će joj pružiti najbolju kvalitetu usluge za isplaćena sredstva ili je optimizacija profita ugovor s dobavljačem koji je prvenstveno društveno odgovorno poduzeće. Tu su jako dobro istaknuli da treba biti kombinacija i jednog i drugog. Idealan poslovni partner treba i sam imati jako dobar image na tržištu, treba dijeliti ideje i stavove organizacije, a uz to, naravno, treba kvalitetno obavljati svoju primarnu funkciju kao partner.
I na kraju okolina u kojoj poduzeće djeluje. Od profita koji ostvaruje organizacija svi trebaju imati koristi. Prvi argumenti su im bili zaposlenici i poslovni partneri. Također su dobro istaknuli vrijednost resursa. Prirodni resursi su neobnovljivi i kao takvi posebno važni. Optimizacijom profita sprječava se njihovo prekomjerno korištenje i njihov štetni utjecaj na okolinu te omogućuje se njihovo korištenje za nove generacije, a samim time i kvaliteta životnog i poslovnog okruženja.

Bravo i za jedan i za drugi tim, ali mi smatramo da je optimizacija profita pobijedila! J

Nije sve tako sivo

Nelson Mandela jednom je izjavio kako je obrazovanje najjače oružje kojim ljudi mogu promijeniti svijet. Vjerujem kako svi možemo zamisliti naše političare kako potvrdno klimaju glavom u znak odobravanja ove tvrdnje i dodatno ukazuju na ono što su upravo Oni učinili za hrvatski obrazovni sustav, za našu hrvatsku mladež, za Hrvatsku kao Zemlju znanja koja je provodeći reforme na svim obrazovnim razinama svakim danom korak bliže standardima EU.

I dok su mediji prepuni priloga i tekstova za i protiv zdravstvenog odgoja u školama, sasvim nezapaženo prošla je objava Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja o ispodprosječnim rezultatima naših osnovnoškolaca na međunarodnom ispitivanju znanja iz matematike. Istraživanjem TIMSS 2011. ispitivane su matematičke kompetencije učenika četvrtih i osmih razreda u 63 zemlje svijeta i u 14 referentnih zemalja sudionica, a rezultati u znanju matematike svrstavaju nas na ispodprosječno 30. mjesto.

Slično, dvije godine ranije rezultati OECD-ova istraživanja PISA pokazali su da hrvatski petnaestogodišnjaci zauzimaju tek 38. mjesto od 65 zemalja te su po znanju ispod prosjeka u snalaženju u matematičkoj, čitalačkoj i prirodoslovnoj pismenosti. Slika prosječnog učenika, koju je Hrvatska predočila svijetu i dostupna je u 65 zemalja, izgleda ovako: pohađa strukovnu školu, prolazi s mršavom četvorkom, čita kad baš mora, živi s mamom, tatom, često i bakom ili djedom, a u usporedbi u znanju s vršnjacima iz svijeta, na skali od jedan do šest ima trojku. Za usporedbu, najbolji učenici iz Hrvatske, gimnazijalci, zaostaju debelih 70 bodova od prosječnih učenika iz Šangaja. Upravo je ta kineska pokrajina zauzela prvo mjesto po znanju svojih učenika, potukavši tako tradicionalno najbolji obrazovni svjetski sustav - finski.

Učenici nam se puno bolje snalaze kad treba pronaći određeni podatak i pristupiti mu, naučiti ga napamet i izrecitirati, nego kada je riječ o primjeni tog rezultata, odnosno o tumačenju i objedinjavanju. Imamo obrazovni sustav koji ne potiče razmišljanje, kreativnost i poduzetništvo odnosno obrazovni program temeljen uglavnom na stjecanju teorijskog znanja pa iz srednjih škola, ali i fakulteta izlaze učenici i studenti koji se ne znaju snalaziti u poslovnom okruženju. Osim toga, sustav vrijednosti u cijelom društvu potpuno je iskrivljen, izobličen, a definicija škole kao ODGOJNO-obrazovne institucije potpuno zanemarena…

Tko zna, možda bi i naša Hrvatska bila zemlja blagostanja kao Finska koja ponosno nosi titulu najboljeg obrazovnog sustava u svijetu kada bi se temeljila na obrazovanju, kulturi i znanju te kada bi za ključne ciljeve politike umjesto profita izabrala kvalitetu, pravednost i učinkovitost.

Ipak, nije sve tako sivo s čim bi se svakako složilo Hladno pivo, ali i kompanija Gentis - regionalni lider u edukaciji, savjetovanju i razvoju potencijala ljudi. Gentis je jedinstveni primjer društveno odgovornog poduzeća u Hrvatskoj koje je u listopadu 2012. pokrenulo program „Brilliant akademija za mlade“. Vizija projekta je prenijeti znanja i vještine za stvaranje karaktera jer samo karakterni ljudi mogu donijeti pravi napredak i voditi društvo. Ciljevi „Brilliant akademije za mlade“ su razvijanje osobnosti, samopouzdanja i kreativnog potencijala srednjoškolaca.



Program je koncipiran u 2 dvomjesečna ciklusa koji se održavaju jedanput u tjednu u trajanju od 3 puna sata. Elementi svakog treninga su teorijski i praktični dio koji se oslanjaju na Kolbov ciklus učenja - činiti, promišljati, povezivati, eksperimentirati. Teorijski dio tako uključuje: teorijsku razradu treninga i usvajanje novih spoznaja, priče (2-3 kratke priče ili anegdote iz života velikih ljudi), studije slučaja (Case study – životna iskustva mladih i/ili biografska priča neke znamenite osobe), mudre i poticajne misli te glazbu kao podlogu pri rješavanju vježbi i zadataka. Praktični dio čine: individualne i grupne vježbe i zadatci, nadahnjujući filmski isječci te popularne pop, rock ili rap pjesme, igra, kratko sjedenje u tišini, aktivno slušanje, pričanje viceva, evaluacija i domaće zadaće (dnevna i tjedna), a dodatni dijelovi treninga su testovi osobnosti, upitnici, vođene fantazije i kreativne vizualizacije, debate i dijalozi, igranje uloga i simulacije, držanje najvažnijih govora koji su promijenili svijet, fotografiranje (u sklopu domaćih zadaća)te rad na projektu - razrada društveno korisnog projekta. Više informacija na: http://gentis.hr/brilliant-akademija-za-mlade-6.html

Nažalost, kao i obično, i ovdje (barem za sada) vrijedi ona stara – koliko para toliko muzike. Vrlo je malo roditelja koji svojoj djeci s obzirom na naš životni standard mogu priuštiti ovaj hvalevrijedan program.

http://www.youtube.com/watch?v=iG89-7U4XXk&feature=youtu.be

Projekt „Činim dobro svaki dan“ i American express Kartica sa srcem

Projekt „Činim dobro svaki dan“ pokrenut je 1. svibnja 2007. na inicijativu Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi. Cilj projekta je organizirati praćenje djece s neurorizicima u cijeloj Hrvatskoj, rana dijagnostička obrada te po potrebi što ranije uključenje u rehabilitacijski proces. PBZ Card je odmah u startu prepoznao program i uključio se na način da je na tržište predstavio potpuno novi tip kartice. American express Kartica sa srcem je jedinstvena kartica u ponudi na tržištu. Izgleda i funkcionira kao tipična kreditna kartica, ali ima jedan detalj koji je razlikuje od svih ostalih, a to je njezin humanitarni karakter. Naime, od svake transakcije koju korisnik kartice napravi bez obzira na njezin iznos, PBZ Card donira 40 lipa za projekte unutar platforme za humanitarno djelovanje "Činim dobro svaki dan", bez ikakvog troška za korisnike kartice. Kako bi se povećao broj korisnika, a samim time i broj donacija prva godina korištenja kartice je besplatna, nema upisnine niti članarine. Od druge godine korištenja kartice, PBZ Card uplaćuje za potrebe projekta "Praćenje djece s neurorizicima" 15 kn od svake članarine za osnovnog i 10 kn od svake članarine za dodatnog korisnika. Međutim, PBZ card nije sam u toj akciji. Partneri prijatelji, prodajna mjesta koja podržavaju projekte unutar humanitarne platforme doniraju za svaku kupnju putem American Express kartice sa srcem na njihovim prodajnim mjestima još 35 lipa u korist projekta.

Stvarna korist ili marketinški trik?
Korisnici imaju i dodatnu korist jer kartica ima sve mogućnosti kao i „standardna ili zlatna“ kartica, ali je za njih puno povoljnija jer imaju besplatno članstvo prvu godinu korištenja,a nemaju ni trošak upisnine. Također, ako imaju neku drugu karticu koju je izdao American express ne plaćaju puni iznos članarine za sve godine korištenja dok imaju više kartica, ali uvijek zadržavaju sve pogodnosti koje nudi kartica. Što se tiče koristi do sada je putem programa „Činim dobro svaki dan“ i American Express Kartice sa srcem PBZ Card prikupio više od milijun i pol kuna te je donirao sredstva za 12 bolnica diljem Hrvatske. To je i više nego dovoljan dokaz koliko je u biti uspješan projekt te koliko vrijedi za zajednicu. Vidljivo je dakle da je kroz ovu kreditnu karticu PBZ card učinio dvije stvari. Kao prvo, stvorio je karticu koja ima sve mogućnosti standardnih kartica, ali koja je humanitarnog karaktera i od svake transakcije se donira dio novca u dobrotvorne svrhe. Drugi učinak bilo je postizanje dogovora sa prodajnim mjestima da i oni sudjeluju u tome i da doniraju također dio sredstava pomažući tako djeci sa neurorizicima što je najbolji primjer pružanja usluge i društvene odgovornosti poduzeća koja kroz svoj proizvod pomaže djeci s posebnim potrebama.

Ulice moga grada

Često hodamo cestom ne razmišljajući o svijetu oko sebe, slušajući svoje pjesmuljke u ušima i tipkajući po Whatsappu. Često ni ne dignemo pogled, a ako i dignemo rijetko nešto primjetimo. Koliko je ljudi na ulici koji prose, koji su po ovoj hladnoći osuđeni na to? Pitanje je retoričko. Mnogi bi rekli "Pomoć će netko drugi", "Zarađuju oni super, zašto bih im davao još?!" ili "Joj živciraju me, neka rade nešto, imaju ruke", da i? Mnogi su osuđeni na to što čine, mnogi ne mogu drugačije, mnogima život nije pružio priliku da idu u srednju školu, da imaju obitelj ili topli dom. Mnogi kažu "Pa kad nešto želiš, možeš", da i? Za neke stvari je u životu ipak potrebna sreća, ili sudbina, kako se već kaže. Mnogi osuđuju "Kak' nemaju za kruh, vidi ima za cigarete", da i? Ako je toj osobi sreća popušiti pola kutije cigareta, neka. Tko smo da sudimo? Tko smo da ikoga osuđujemo? Tu smo da pomognemo ako možemo, da nekome učinimo dan ljepšim, da vidimo nečiji osmijeh. Ne govorimo samo o davanju novaca jer postoji puno znakova pažnje koji se mogu pokloniti. Topla riječ, topli obrok, stare rukavice ili jednostavno osmijeh sigurno će popraviti nekome dan iako neće riješiti svjetski problem neimaštine, jaza bogatih i sirmašnih, beskućništva i dr. Taj problem je duboko u društvu i potrebne su godine za njegovo rješavanje. Ovdje govorimo o maloj sitnoj promjeni na koju možemo utjecati već sutra ujutro pri odlasku na faks ili posao. Prečesto uzimamo zdravo za gotovo sve što nam život daje. Ne treba generalizirati, okretati glavu, imati negativan stav zbog nekog prijašnjeg lošeg iskustva. Svaki čovjek je jedinka i ne treba unaprijed zaključivati, ovdje se radi o živom biću, o biću koje ima iste potrebe kao svatko od nas. Činiti dobro djelo ne bismo trebali činiti samo radi drugih, već radi nas samih, nekih vlastitih uvjerenja, statova i moralnih vrijednosti.

Časopis "Ulične svjetiljke" je novi časopis koji možete naći na ulicama grada Rijeke, Osijeka, Varaždina, Zagreba i ostalim gradovima diljem Hrvatske. Cilj časopisa pokrenut od grupe Riječkih entuzijasta je vratiti malog čovjeka sputanog ekonomskim problemima ovog svijeta ponovo na noge i vratiti ga u život dostojna čovjeka. Časopis košta 8 kuna, pri čemu je njegov prodavač kojeg vidite beskućnik. To mu je posao i od toga živi. Za svaki časopis dobije račun te ga plati. Od tih 8 kuna, 4 kune idu upravo tom beskućniku od kojeg ste ga kupili. U časopisu se mogu pročitati različite životne priče, anegdote i zgode. Ukoliko imate volje i želje doprinjeti ovom časopisu i napisati neki zanimljiv članak, dobrodošao je! Postoji i email adresa na koju se može svatko od nas prijaviti i ponuditi svoj doprinos.

Učiniti nešto društveno korisno je nešto na što možemo i želimo utjecati!
Možda ovaj članak nije kritički nastrojen, možda je presubjektivan, možda je obrađen površinski, možda je klišej, možda je blagdanski nastrojen, ali ponekad u određenim životnim situacijama i to je u redu. Ako se ovim člankom potakne jedna osoba da razmisli o onome što se događa oko nas, smatramo da je ovaj članak djelovao pozitivno.

Toliko puta prolazimo pored tih "uličnih svjetiljki" i niti se ne obazremo,
Ne svratimo pogled na njih,
Ne pitamo se da li ih treba očistit,
Ne pitamo se da li ih treba odvesti liječniku,
Ne pitamo se da li im treba kruha,
Ne pitamo se da li im treba vode
Jednostavno prolazimo i ne pitamo se...

No, te "svjetiljke" su tamo,
One svjetle, traže nekoga da ih pogleda,
da im zahvali na osvjetljavanju puta,
da im uputi lijep pogled,
da im uputi pa i onaj samo usputni pozdrav,
da ih pita kako su,
da samo stanu i odmore se pored njih...

No, mi samo prođemo,
misleći da će ta svjetilja uvijek biti tamo,
da ćemo sutra uputiti pogled,
da ćemo joj sutra dati koricu kruha,
da ćemo joj sutra zahvaliti.

No, možda to "sutra" za tu svjetiljku ne postoji,
Možda se baš sutra ta svjetiljka ugasi,
A da smo je barem pogledali,
uputili joj pogled dan prije,
svjetlila bi svim svojim žarom
svjetlila bi i više nego možemo zamisliti...

Oznake: Beskućništvo, Pomoć, časopis Ulične svjetiljke

Studenti protiv korupcije - Bez 'veze' nije bezveze

Iskrivljene životne vrijednosti, materijalni probici iznad dostojanstva, uspjeh temeljen na geslu „cilj opravdava sredstvo“ - hrvatska svakodnevica. Naučeni smo da tako mora biti, da se rad i trud ne isplate ukoliko ne postoji 'veza' koja nas može pogurnuti da napredujemo. Ljudi „igraju uloge kao lutke na orkestrionima kako su ih drugi navinuli, po tuđem taktu njima kao takvima potpuno neshvatljive i nerazumljive muzike.“ Prepuštaju se pogrešnim taktovima, a zašto? Jer je to 'normalno'. Svi znaju negdje duboko u sebi da nije ispravno. Ali stvari su tako posložene i nikome ne pada na pamet napraviti promjene, neki jer im tako jednostavno paše, a drugi smatraju da ne mogu ništa učiniti.

'Veza' ili „naš domaći, autohtoni, takoreći, narodni rasni homo cylindriacus...“, kako ga naziva Krleža. Svi danas moraju poznavati nekog takvog, bilo da je to nečiji kum, stric ili suprug od sestrične mamine prijateljice. Korupcija se uvukla u sve pore naše države. Čak i u strukama za koje je neophodno da imaju prave ljude na pravim pozicijama. Sjeća li se netko još značenja „Hipokratove zakletve“?

Studentske udruge eSTUDENT i Financijski klub sa Ekonomskog fakulteta odlučile su stati tome na kraj te su pokrenule projekt pod nazivom „Bez 'veze' nije bezveze“. Iako su počeli poprilično osamljeni u svojim nastojanjima vremenom su privukli pažnju studentske populacije te su time dokazali da osamljenost još uvijek nije dokaz da nisi u pravu. Cilj same inicijative je vratiti ljudima dignitet i vjeru u bolje sutra, prenijeti poruku da su diploma, rad i trud pojedinca mjerilo njihovog znanja, da se može uspjeti i bez 'veze', i to na primjerima ambicioznih, uspješnih ljudi koji o tome mogu sami posvjedočiti i koji bi svakako trebali postaviti nove temelje našem društvu.

Cilj projekta je promijeniti omjer aktivnih i pasivnih studenata (aktivni su oni studenti koji su svjesni da trebaju ulagati u sebe i raditi na sebi kako bi nakon završetka studija bili poželjni zaposlenici, da se tokom studija moraju angažirati kroz rad u studentskim udrugama ili preko Student servisa te su svjesni mogućnosti koje im se nude i trude se iskorištavati ih). Važno je interni lokus kontrole pasivnih studenata pretvoriti u eksterni, uvjeriti ih da oni MOGU napraviti promjene jer su sposobni i marljivi te da je to ključ uspjeha. Pasivni studenti su negativno nastojeni prema našem sustavu obrazovanja, ali ne stvaraju prilike nego ih čekaju. Velik je uspjeh motivirati i inspirirati takve ljude jer oni su samo žrtve sustava vrijednosti koji nam je nametnut, nisu svjesni mogućnosti koje im se nude. Ukoliko se nešto ne poduzme upravo takvi ljudi će možda postati osobe koje će posezati za društveno neprihvatljivim metodama da bi se realizirali kao uspješne osobe.

Sama inicijativa započela je još prošle godine kao reakcija na svima nam dobro poznatu akciju Indeks, a vrhunac samog projekta je 9. prosinca, kad je „Međunarodni dan borbe protiv korupcije“. Sudjelovanjem u ovom projektu studenti pokazuju sljedeće:

- da postoji zainteresiranost za borbu protiv korupcije
- da su spremni napraviti taj mali korak za njih, a velik za cijelo društvo
- da su spremni dodatno se educirati kako bi svi zajedno pokazali zube korupciji i nepotizmu

Projekt je podržan od strane Rektorata Sveučilišta u Zagrebu, Predsjednika RH Ive Josipovića, Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, Ministarstva pravosuđa, Agencije za znanost i visoko obrazovanje, Studentskog pravobranitelja te brojnih profesora.

Kao najava za sam projekt nekolicinu ZET-ovih tramvaja krasile su na stotine vezica s porukama poput: „Podržavaš li društvo jednakosti?“, „Opravdava li cilj sredstva?“, „Jesi li željan promjene?“ Tema je u veoma kratkom vremenu postala senzacija na društvenim mrežama te sada ima preko 2000 'like-ova' na službenoj Facebook stranici projekta.



Što se događa 9.12. 2012. na Trgu bana Josipa Jelačića?

U središtu programa je koncert Teške industrije u 19:30. Također, nastupaju i: Replica od 19:00 do 19:30, Van Doberman od 18:30 do 19:00 te Spremište od 18:00 do 18:30, a after party je u Maraschinu. eSTUDENT i Financijski klub pozivaju sve mlade ljude željne promjena da se uključe u ovaj projekt i zabave u odličnoj atmosferi i društvu svojih vršnjaka koji imaju jednake poglede na svijet i jednaka mjerila.

Sad je red na svima nama. We can change.

https://www.facebook.com/BezVezeNijeBezveze

Zviždači – stup etičnosti društva ili izdajice s vlastitim interesom?

Tko su zviždači
Živimo u svijetu prepunom suprotnosti: dan i noć, svjetlo i tama, muško i žensko, lijevo i desno… Možemo li onda i postupke pojedinaca podijeliti na ispravne i krive, a ljude koji ih čine na dobre i zle? Generalizirati i odrediti granice naizgled se čini vrlo jednostavno, ali društvo u kojem živimo i pojedinci kojima smo okruženi nisu crno-bijeli svijet. Mnogo je nijansi od crne do bijele, a proces etičnog postupanja, poslovanja, generiranja nekorumpiranog društva dugotrajan je i mukotrpan. Svatko se barem jednom u životu susreo sa nekim oblikom korupcije ili neke ilegalne radnje, ali jednostavno nije imao hrabrosti obratiti se nekome kako bi ispravio tu nepravdu. Upravo u tom kontekstu, susrećemo se s pojmom zviždača. Tko su ONI? Čime se bave? Zašto uopće pišemo o njima? Zašto su važni?

Sam termin „zviždač“ dolazi iz prakse britanskih policajaca koji zazvižde svaki put kad netko počini kažnjivo djelo. Iako u hrvatskom jeziku riječ zviždač možda nije najbolji izraz za osobu koja prijavljuje korupciju, u nedostatku drugog izraza taj termin se već poprilično udomaćio.
Najjednostavnije rečeno, zviždači su građani koji javnosti otkriju protuzakonitosti u radu tvrtke ili institucije u kojoj su zaposleni - ukazuju na neetičnost u poslovanju. Oni prijavljuju nedolično ponašanje, kršenje zakona, korupciju i kriminal, a nerijetko nakon toga dobivaju otkaze. "Nedolično ponašanje" unutar tvrtke prijave kolegama ili institucijama, a znači kršenje zakona i pravila ili čin izravne prijetnje javnom interesu, kao što su prijevare, kršenje zdravstvenih i sigurnosnih pravila te korupcija.
Zviždanje je često ispit moralnih vrijednosti čovjeka. Nitko ne voli pričati protiv svojih kolega, ali ako dođe do situacije iz koje nema izlaza, ljudi osjete potrebu, unatoč opasnostima, krenuti putem istine.
Ono što svakako vrijedi za njih, ali i za svakog pojedinca u društvu je vrlo slikovita prizma kroz koju možemo promatrati njihove postupke. Na samom dnu nalazi se zakonska regulativa u okviru koje smo kao građani dužni djelovati, sljedeća razina su drugi ljudi na koje naši postupci mogu djelovati i sam vrh prizme predstavlja naš unutarnji sustav vrijednosti, ono što svakog individualca pokreće i motivira.

Reakcija na "zviždanje"
Priča ide ovako. Whistleblowerse ili zviždače u velikim kompanijama moglo bi se usporediti s kanarincima u rudnicima. Te ptičice služile su rudarima da u oknima na vrijeme, kad kanarinac ugine, primjete da se skupljaju otrovni plinovi. Zahvaljujući tome, kompanija bi stigla isprazniti okna i riješiti problem. Na sličan način zviždači u ranoj fazi otkrivaju probleme u kompaniji, na organizacijskoj razini ili u međuljudskim odnosima, i to bi trebalo svaku tvrtku ili državnu organizaciju koja drži do sebe natjerati da ispravi problem. Nažalost, tipična reakcija menadžmenta vrlo je poučna: oni na istup nekog zviždača ne reagiraju afirmativno, ne misle da bi najbolje bilo riješiti problem prije nego što dožive katastrofu, već počnu vrijeđati, napadati i omalovažavati zviždača koji im u ulozi rudarskog kanarinca šalje upozorenja. Uprava kompanije počinje zviždača optuživati da ima poremećaj ličnosti, da želi izazvati pozornost, da je bio pokvaren prije nego što je uopće došao u tvrtku ili da je jednostavno problematičan tip kojeg se što prije valja riješiti. I katastrofa je neizbježna. Postoji čitav niz slučajeva u kojima su zviždači dobili otkaz, suspenziju, degradirani su i izloženi maltretiranju.
Premda bi se na prvi pogled moglo zaključiti da se na istup protiv tvrtke odlučuju vječiti nezadovoljnici, osobe koje nisu zadovoljne statusom, plaćom, napredovanjem ili se jednostavno ne osjećaju dobro među kolegama, istina je drugačija. Velika većina zviždača dolazi iz redova takozvanih “konformista”. To su ljudi koji ne dovode autoritete u pitanje, podržavaju sustav i vjeruju u njega. Oni su najmanje skloni izazivati neke probleme, ali toliko su šokirani onime što primjete na svom radnom mjestu da jednostavno nemaju drugog izbora, nego izaći s time u javnost. A opet, takav potez doživljavaju mnogo tragičnije od prirodnih nezadovoljnika, zato što reakcija njihovih poslodavaca, kao i vlasti koje bi ih trebale štititi, ruše njihovo povjerenje u čitav sustav kojem su donedavno slijepo vjerovali. Što veće povjerenje, to veće razočaranje. 

Hrvatska i pojam "Zviždač"
Hrvatska stvarnost pak mnogo je drugačija. Prema istraživanju Ekonomskog instituta u Zagrebu provedenom na uzorku od 3005 slučajnih ispitanika u ljeto 2010. njih 86% imalo je kontakt s korupcijom. Pritom je dobrovoljno bilo 58%, iznuđivanja 12% te “na znanje da bi…” 28%. Unatoč tome, u posljednje vrijeme svjedoci smo mnogo primjera ukazivanja na neetično poslovanje u našoj hrvatskoj svakodnevici.

Osim toga, pojam zviždača u Hrvatskoj je relativno nov. Prva zviždačica koja je dobila i veliku medijsku pozornost bila je Ankica Lepej, zaposlenica Zagrebačke banke koja je 1998. godine otkrila kako je Ankica Tuđman oročila 239.000 tadašnjih njemačkih maraka, a da njezin suprug Franjo, tadašnji hrvatski predsjednik, nije taj novac naveo u svojoj imovinskoj kartici. Vesna Balenović, zaposlenica INA-e, obilazila je saborske hodnike, policiju i državno odvjetništvo kako bi ukazala na nezakonite radnje koje su u to vrijeme radili ključni ljudi INA-e. Obje su dobile otkaz.
Krešimir Mišić, prometni policajac koji je 2002. godine zaustavio alkoholiziranog vozača, gradonačelnika Milana Bandića. Njegov je policijski zapisnik također završio u medijima, a Mišić je dobio otkaz. Na posao je vraćen nakon tri godine.

Jesu li zviždači zaista zaštićeni
Upravo radi mogućeg maltretiranja i progona zviždača, mnoge demokratske zemlje izglasovale su razne zakone kako bi zaštitili zviždača, a samim time i njegovu obitelj. U nekim zemljama postoje i zakoni koji štite zviždače, a ovise od države do države. U Hrvatskoj, takve osobe nisu zaštićene posebnim zakonom, ali se prema odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama oslobađa odgovornosti osoba koja u dobroj vjeri, a radi potpunog, opširnog, točnog i pravodobnog obavještavanja javnosti, izvan granica svojih ovlasti, otkrije određenu informaciju. Također, državnom službeniku koji zbog opravdane sumnje na korupciju podnese prijavu o toj sumnji odgovornim osobama ili nadležnim državnim tijelima jamči se zaštita anonimnosti ako nadležno državno tijelo ocijeni da se radi o težem obliku korupcije, zaštita od uskraćivanja ili ograničavanja prava te zaštita od bilo kojeg oblika zlostavljanja. Na nužnost djelovanja i zaštite zviždača u RH ukazuje i spremnost koju je pokazao predsjednik Josipović prilikom prijema predstavnika građana prijavitelja korupcije da se osobno angažira u donošenju Zakona o zaštiti zviždača, baš kao što se pobrinuo oko ustavnih promjena o nezastarijevanju slučajeve gospodarskog kriminala i ratnog profiterstva o čemu se također razgovaralo na susretu te o načinu rada državnih tijela i problemima otkrivanja korupcije. Među mogućim koracima, objasnio nam je Margetić, jest osnivanja nezavisnog antikorupcijskog vijeća koji bi djelovao na volonterskoj bazi, a čiji bi osnovni uredski troškovi mogli biti pokriveni sredstvima EU da vijeće ne bude na teret državnog proračuna kako bi bilo potpuno autonomno i lišeno svakog mogućeg pritiska.

„Nije stvar u ovom ili onom državnom odvjetniku, problem je u sustavu, jer taj sustav generira zlo. Zbog toga bi u Hrvatskoj trebalo napokon održati referendum o društveno političkom uređenju, pa da vidimo žele li hrvatski građani uopće ovakav oblik kapitalizma ili hoće radikalne promjene. Pretvorba je bila pljačka, a oni koji su se tom pljačkom obogatili to sada više ne daju nazad. Treba zato objediniti sve što je ostalo od radništva, seljaštva i studenata i krenuti ispočetka“ – kazao je Tonči Majica, smijenjeni sudac Prekršajnog suda u Sisku, koji se usudio osuditi sisačku Rafineriju zbog zagađenja zraka u tom gradu. Nedavno nakon toga, Sisačka rafinerija je promijenil način svog poslovanja i počela brinuti o okolišu i zaposlenicima.
Biti "zviždač" ili "nezviždač" je zapravo u svima nama! Ovisi o nama samima i našim stavovima, uvjerenjima i moralnim načelima.
"The world is a dangerous place, not because of those who do evil, but because of those who look on and do nothing." -Albert Einstein
Postoji više nijansi sive boje. Na Vama je da se odlučite.

Oznake: Zviždač, neetično poslovanje, moralne vrijednosti pojedinca

Društvena odgovornost kao alat bolje budućnosti

Tko smo mi?
Grupa studenata diplomskog studija ekonomije, smjera Menadžment, koji su kao zadatak iz kolegija 'Društveno odgovorno poslovanje poduzeća' napravili ovaj blog. Međutim, mi nikako ne želimo da nam ovo bude samo obaveza, već vidimo ovaj blog kao priliku da stvarno nešto korisno napravimo – u vidu motiviranja, inspiriranja drugih, osvješćivanja u vezi važnosti društveno odgovornog poslovanja i pružanja konkretnih primjera kako bismo pokazali da ama baš svatko može nečime doprinijeti dobrobiti društva i utjecati na svijet oko sebe. Nastojat ćemo naći zanimljive primjere i činjenice zbog kojih ćete se zapitati moraju li baš stvari biti takve kakve jesu ili se može napraviti nešto po pitanju toga. Ako vam barem jednom takva misao prođe glavom i osjetite potrebu nešto poduzeti – mi smatramo da smo ispunili svrhu ovog bloga.

O čemu je tu riječ?
Društveno odgovorno poslovanje je pojam koji obuhvaća zaista široko područje.
Definicija društveno odgovornog poslovanja: to je koncept u kojem kompanije integriraju brigu o društvu i okolišu u svoje poslovanje te u odnose sa svojim dionicima, i to na dobrovoljnoj osnovi.
Biti društveno odgovoran ne znači samo ispunjavati zakonske obaveze, već i preko toga, investirati u ljudski kapital, okoliš i odnose sa dionicima. Odgovornost se očitava kroz odnos prema zaposlenicima, ali i svim drugim dionicima na koje poslovanje ima utjecaj i koji povratno mogu na njega utjecati. U Europi i širom svijeta raste broj kompanija koje promoviraju svoju strategiju društvene odgovornosti, kao odgovor na različite ekonomske i društvene pritiske te one koje se tiču zaštite okoliša. Te kompanije žele poslati poruku različitim dionicima, s kojima imaju doticaj: zaposlenici, dioničari, investitori, potrošači, javni sektor te organizacije civilnog društva. Na taj način kompanije investiraju u svoju budućnost. Pri tome smatraju da njihov dobrovoljni angažman i opredijeljenost mogu pomoći u povećanju dobiti. Izražavajući socijalnu odgovornost i dobrovoljnost kroz opredijeljenost koja prelazi propisane zakonske zahtjeve (koje ionako moraju poštivati), kompanije nastoje povećati standarde društvenog razvoja, zaštite okoliša te poštivanja ljudskih prava.

Za početak ćemo vam predstaviti jedan primjer poduzeća: jedno od prvih poduzeća u Hrvatskoj koje je prepoznalo važnost društveno odgovornog poslovanja je Zagrebačka banka. Kad spominjemo banke prve asocijacije su krediti i štednja. Za većinu krediti su način kako brzo i skupo doći do novaca, a štednja je ulaganje novca na štedni račun, da se nađe za crne dane, djecu, ne-daj-bože-bolest…. U oba slučaja razmišljamo i o kamatama koje će utjecati na odluku za koju banku se odlučiti. No postoje i društveno odgovorne banke koje dio ostvarenih prihoda vraćaju u zajednicu, koje imaju viziju i donacijom sredstava namijenjenih različitim projektima ulažu u ljude i „štede“ za budućnost uz najveće kamate. Takvi oblici štednje su nažalost u našem društvu još uvijek rijetkost. Ulaganje u zajednicu i društveno odgovorno poduzetništvo jedan je od vidova štednje o kojem se rijetko razmišlja i razgovara. Od 1999.godine, kada je Zagrebačka banka prvi put raspisala Natječaj za dodjelu donacija, u zajednicu je uloženo 18,2 milijuna kuna kroz 1074 projekta u cijeloj Hrvatskoj. Ove godine Zagrebačka banka je na nacionalnom natječaju donirala 1,35 milijuna kuna za ukupno 35 projekata.
Svakako treba uzeti u obzir kad se poduzeće trudi biti društveno odgovorno i istaknuti to. Ubuduće očekujte još više primjera ovakvih poduzeća, ali i priča kako jedan pojedinac može, malo-pomalo, mijenjati svijet.
Kao što je znanstvenik i filozof Buckminster Fuller rekao: «Nikada nećete promijeniti stvari boreći se protiv postojeće stvarnosti. Da biste nešto promijenili, stvorite novi model koji će postojeći model učiniti zastarjelim.» Ili još preciznije, živite, budite promjena koju želite vidjeti u svijetu kao što je rekao Mahatma Gandhi. Biti promjena, primjerom drugima jedno je od najmoćnijih oružja preobrazbe društva i stvarnosti u kojoj živimo...

Oznake: poduzeće, društvena odgovornost, promjena